Jesmo li sami? je li bilo riječ o padu svemirskog broda ili meteorološkog balona?
Danas se navršava 65 godina od pronalaska tajnovite letjelice pokraj baze u Novom Meksiku. Ostatke u pustinji pronašao je predradnik na ranču, koji je to dojavio lokalnom šerifu, a ovaj vojsci. Digla se velika akcija...
Na današnji dan prije točno 65 godina pokrenuo se jedan od najtajanstvenijih događaja 20. stoljeća, priča koja i danas golica maštu tisuća ufologa diljem svijeta i pobuđuje ideju kako su svemirci već odavno pronađeni, samo što vlada SAD-a to drži u tajnosti. Naime, 8. srpnja 1947, Walter Haut, časnik za vezu američke vojne baze Roswell Army Air Field, objavio je kako je na obližnjem ranču pronađen srušeni "leteći tanjur".
Ovo priopćenje za tisak mladog poručnika već sutradan je opovrgnuo general Roger M. Ramney, zapovjednik osme zrakoplovne armije, no novinari su se već zainteresirali za slučaj. Prema informacijama koje su ubrzo prokolale, Mac Brazel, predradnik na ranču Corona nedaleko od zrakoplovne baze, prijavio je lokalnom šerifu kako je u pustinji, desetak kilometara od glavnih zgrada ranča, našao "veliki broj krhotina i komada neke letjelice koja se razbila od zemlju."
Cijelo je područje, tvrdio je Brazel, bilo prekriveno "metalnim folijama, balzovinom i nekom posebnom vrstom gume i izrazito čvrstoga papira". Šerif je ovaj podatak prenio zapovjedništvu zrakoplovne baze, a područje pada samo nekoliko sati kasnije prekrili su vojni policajci i obavještajci u civilu koji su detaljno pročešljali teren i odnijeli u zrakoplovnu bazu sve što su tamo našli.
Svjedočanstvo obavještajca
Nakon nekoliko intervjua s Brazosom u lokalnim novinama i radijskim postajama, interes je pod pritiskom vlasti splasnuo, a općeprihvaćena teorija bila je kako je u pustinji Novog Meksika pao eksperimentalni balon koji je trebao snimati radarski odsjaj raketa. Slučaj je gotovo pao u zaborav do 1978., dok poznati fizičar Stanton Friedman nije intervjuirao majora Jesseja Marcela, u vrijeme incidenta glavnog obavještajca unutar baze Roswell, koji je potvrdio: Da, pronašli smo leteći tanjur!
– Pronađene su velike količine materijala koji nikada prije nisam vidio.
Metal je bio vrlo tanak, kao aluminijska folija u kutiji cigareta, ali neopisivo čvrst. Nije ga bilo moguće saviti, nije ga bilo moguće oštetiti. Tukli smo ga čekićem, udarali, ali na njemu se nije pojavila ni najmanja ogrebotina. Neke djeliće, komade koji su podsjećali na papir, pokušali smo spaliti upaljačem, ali nisu gorjeli, nije se pojavio čak ni dim, ništa. Komade ovog čudnog materijala našli smo u raznim bojama, a neki od njih na sebi su imali oznake koje nismo mogli dešifrirati. Za malu je djecu priča da su to ostaci eksperimentalnog balona, vojska je odlučila zataškati činjenicu da je pokraj baze pao leteći tanjur – izjavio je Marcel.
Njegova priča velikom se brzinom raširila diljem svijeta, a zrakoplovna baza i malo istoimeno mjesto u neposrednoj blizini postalo je poznato kao mjesto prvog pada svemirskog broda. Uskoro se pojavio još niz svjedoka, civila koji su 1947. sudjelovali u prikupljanju razasutih komada tajnovite letjelice. Svi su oni potvrdili kako im je vojska naložila da šute o incidentu te da ne raspravljaju o onome što su vidjeli. Svi su oni opisivali čudne, neobične materijale koje su vidjeli u pustinji, od neslomljivih metalnih folija, preko posebnog celofana koji je vraćao svoj oblik nakon što bi bio zgužvan, do posebne "tamne plastike" izrazito velike čvrstoće.
Incident u Roswellu poprimao je sve veću važnost među ufolozima, a s još živućim svjedocima snimljeno je na desetke dokumentaraca i napisan nebrojen broj knjiga. Sve to vrijeme američka vlada tvrdila je kako se radi o prijevari, kako su istupi svjedoka u stvari samo istupi ljudi željnih slave i brze zarade. A onda je, 1989., jedanaest godina nakon Marcelova priznanja, istupio i Glenn Dennis, nekadašnji mrtvozornik grada Roswella, koji je kazao: Ne samo da smo našli ostatke letećeg tanjura već i tijela trojice svemiraca na kojima je obavljena obdukcija!
Velike glave i po četiri prsta
– Nazvao me je liječnik zrakoplovne baze i raspitivao se kako očuvati tijela koja su dugo ležala u pustinji. Ponudio sam se da mu pomognem, ali on je rekao da nema potrebe. Za oko sat ponovno me je nazvao i rekao da po mene dolazi vojno vozilo – rekao je Dennis. Kako tvrdi, uveli su ga u mrtvačnicu baze, a čim je ušao unutra, vidio je nekoliko čudnih tijela. Nije se ni snašao, kaže, a već ga je opazio neki vojni kapetan kojega nikada prije nije vidio, iako je u bazu Roswell, za koju je obavljao neke poslove, često dolazio.
– Odmah je naložio da me izvedu van i zaprijetio mi je da ne smijem ni o čemu pričati. Kada sam mu rekao da sam ja civil i da mi on ne može ništa, kazao je da će mi kosti psi iskopati u pustinji, a potom naložio vojnom policajcu da me odveze natrag do grada – kaže Dennis koji je sutradan nazvao medicinsku sestru s kojom je bio dobar i koju je vidio u prostoriji tijekom obdukcije.
– Bila je strašno uplašena i pristala je ispričati mi što je vidjela, pod uvjetom da nikada ne spomenem njeno ime – kaže Dennis.
– Rekla mi je da su dovezena tri tijela. Dva su bila vrlo raskidana, kao da su ih već razvukli kojoti, dok je treće bilo prilično očuvano. Nikada takvo što nije vidjela, ni u jednoj knjizi. Mala tijela velikih glava, na rukama po četiri prsta. Rekla je kako je sve užasno smrdjelo – tvrdio je Dennis uz napomenu da je obdukcija, kako mu je rekla sestra, snimljena kamerom. Nekoliko godina poslije, pojavila se i "dokumentarna" snimka obdukcije, no uskoro je otkriveno da je riječ radi o montaži. Vojska SAD-a i dalje tvrdi da je riječ o padu balona, no da nije sve potpuno "čisto", potvrdio je i guverner Bill Richardson 2007., u to vrijeme jedan od mogućih pretendenata na mjesto demokratskog kandidata za predsjednika SAD-a.
– Kada sam izabran za kongresnika, tražio sam dosje o Roswellu. Ministarstvo obrane hladno me je odbilo s obrazloženjem da je to povjerljiv materijal – rekao je Richardson.
