Pitanje: Postoje li vanzemaljci ili NLO-i?Odgovor: Pod izrazom »vanzemaljci« pretpostavit ćemo bića sposobna za donošenje moralnih odluka, bića koja imaju intelekt, emocije i volju. Kao prvo, nekoliko znanstvenih činjenica:
+ Ljudi su poslali svemirske brodove na svaki planet našega sunčevog sustava osim na Pluton. Nakon što smo istražili te planete, isključili smo mogućnost opstanka života na svim planetima osim Marsa i možda Jupitereva mjeseca.
+ Godine 1976., Sjedinjene Američke Države poslale su dva rovera na Mars. Svaki je imao instrumente kojima je kopao u pijesak na Marsu i analizirao za bilo kakav znak »života«. Nisu pronašli apsolutno ništa. Kada biste kopali u tlu najneplodnije pustinje na zemlji ili pak najsmrznutije zemlje na Antartici, i analizirali uzorke, vrvili bi živim mikroorganizmima! Godine 1997., Sjedinjene Države poslale su »Pathfindera« na površinu Marsa. Ovaj rover uzeo je još uzoraka i izvršio još neke eksperimente, no također nije pronašao nikakve znakove života. Od tada, poslano je još nekoliko misija na Mars. Možemo očekivati iste rezultate.
+ Astronomi stalno pronalaze nove »planete« u udaljenim solarnim sustavima. Neki kažu da postojanje toliko mnogo »planeta« dokazuje da mora postojati život negdje drugdje u svemiru. Međutim, činjenica je da se ni za jedan od tih »planeta« nije dokazalo ni da su blizu planetu koji bi mogao podržavati život. Zbog velike udaljenosti između zemlje i ovih planeta nemoguće je donijeti ikakav sud o tome mogu li podržavati život. Budući da znaju da život u našem solarnom sustavu može opstati samo na Zemlji, evolucionisti pod svaku cijenu žele pronaći neki planet u nekom drugom solarnom sustavu kako bi mogli reći da se život sigurno morao tamo negdje razviti. Možda postoje drugi »planeti«, tamo negdje, ali mi sigurno ne znamo ništa pobliže o njima da bismo mogli potvrditi mogu li uopće podržati »život«.
OTKRIJTE JE LI VAŠ SUSJED VANZEMALJAC
Evo šest pokazatelja da u vašem okruženju žive mali zeleni:
Mnogi ljudi koje poznajete i cijenite, a žive u vašem susjedstvu, vrlo lako mogu biti vanzemaljci, kažu svjetski ufolozi i stručnjaci u branši. Jedan od tih stručnjaka je i Brad Steiger. On kaže da postoje načini da otkrijete je li vaš najdraži susjed ustvari došao s nekog drugog planeta.
Obzirom da mnogi od njih izgledaju isto kao ljudska bića ili su prerušeni u ljudska bića, nemoguće ih je prepoznati po vanjskoj pojavi. Tražite stoga neobičnosti u ponašanju i čudne detalje u njihovim domovima, savjetuju stručnjaci. OK, možda su u pravu, možda se radi o totalnoj gluposti. Bilo kako bilo, evo kako stručnjaci savjetuju da prepoznate male zelene ili koje god već boje da jesu u vašem okruženju. Ako ništa drugo, zabavit ćete se.
- Nenormalno dugo spavanje ili ostajanje budnima. "Dan na rodnom planetu vanzemaljca može biti dulji ili kraći od našeg", kaže Brad Steiger, renomirani NLO istraživač i autor. Iz tog razloga, kaže, vanzemaljci mogu spavati u čudno doba dana ili pak ostajati budnima i nekoliko zemaljskih dana.
- Promjena ponašanja ili tjelesna reakcija u blizini uređaja koji emitiraju elektromagnetske valove. Na primjer, mikrovalna pećnica može izazvati osip kod vanzemaljaca, ako je suditi prema izjavama dr. Thomasa Eastona, teorijskog biologa i futuriste.
- Tjeskoba, stres, neugoda pri korištenju zemaljskog transportnog sredstva. Vanzemaljci nisu navikli na sigurne i napredne oblike prijevoza - zato se osjećaju neugodno i ugroženo prilikom vožnje u vlaku ili automobilu - koji su ustvari primitivna vozila za njih, objašnjava Steiger.
- Konstantno prikupljanje informacija. "Primarni cilj vanzemaljca je proučavanje našeg planeta - prikupljanje informacija je od vitalnog značaja za njih", otkriva Steiger. Iz tog razloga, vanzemaljci mahnito kupuju novine, časopise, jezične priručnike i ostale materijale koji bi im na neki način mogao pomoći prilikom prikupljanja podataka, tvrde stručnjaci.
- Posjedovanje velike količine hi-tech opreme i naprednih računala. Steiger kaže da im je oprema potrebna radi spremanja i čuvanja podataka.
- Pogrešno korištenje svakodnevnih predmeta. Mnoge predmete koje mi uzimamo zdravo za gotovo vanzemaljci uopće ne znaju koristiti, objašnjava dr. Easton.
ISTINA JE TU NEGDJE
Jedan od dodatnih razloga zašto su DOSJEI X
postali tako popularni krije se možda u njenom motu: ISTINA JE TU
NEGDJE. Naime, jedan od vrlo čestih motiva serije, i vezivno tkivo
mnogih epizoda jest eksplicitna teza da je američka vlada od javnosti
sakrila dokaze o postojanju inteligentnog vanzemaljskog života. I, ovaj
put se dogodilo da stvarnost podražava filmsku maštu, a ne obrnuto. Prvo
su na vidjelo izašli podaci o slučaju Roswell, pokrenula se čak i
senatska istraga. Zatim je u javnost ("slučajno"?) procurio i famozni
snimak autopsije poginulog aliena, da bi nedugo nakon svjetske premijere
DANA NEZAVISNOSTI Clinton trijumfalno objavio dokaze o postojanju
života na Marsu. Pitanje je da li su svi događaji dio jednog velikog
plana za postupno otkrivanje istine o tome da nismo sami.
NAJPOZNATIJI SUSRETI SA NLO
Pregled najpoznatijih NLO susreta koji se često eksploatiraju u raznim TV serijama i filmovima.
-1800: 29. ožujka, Prediger Fritch iz Quedlinburga uočava malu točkicu kako prelazi preko sunca u 6 sati
- 1802: 27. veljače, Prediger Fritch iz Quedlinburga uočava malu točkicu kako prelazi preko Sunca u sjeverozapadnom smijeru i ubrzava
- 1839: 2. rujna Cupper vidi pomicanje NLO-a ispred sunca
- 1849: 12. ožujka, Sidebotham vidi pomicanje točkice ispred Sunca
- 1859. i 1862. također viđenja objekata ispred Sunca od Lescarbaulta Lummisa
- 1897.: travanj, legenda da se u gradiću Aurora, Teksas srušio nepoznati leteći objekt u kojem su mještani pronašli mrtvo tijelo i pokopali ga uz sprovod
- 1913. i poslije viđenja poznatih Brown Mountain svjetala na nebu u SAD-u
- 1942. 24. i 25. veljače, NLOi iznad Los Angelesa, poznato kao "Battle of Los Angeles" Vojska izlazi na ulice, nastaje panika.
- 1944. Foo Fightersi, šarene sfere uočene od vojnih aviona diljem svijeta
- 1946 i poslije: Fantomske rakete, objekti sa karakteristikama navodećih raketa uočavane iznad cijele Skandinavije- Švedsko min. obrane zabrinuto
- 1947. 23. lipanj, incident na otoku Maury SAD, kada su NLOi napali Harolda Dahla koji je sakupljao panjeve. Dahl, njegov sin i pas s bili u čamcu kada je naišlo 6 NLOa ispustilo nekakvu svjetlosnu zraku koja je ubila psa i ranila sina. Idućeg jutra Dahlu je na vrata došao "čovjek u crnom" koji mu je zaprijetio da ne priča o tome
- 1947.: 24. lipanj, Kenneth Arnold uočava NLOe i nastaje izraz "leteći tanjuri"
- 1947: 4. srpanj, incident u Roswellu, NLO srušen na ranču kod Roswella, vojska objavljuje da je u pitanju samo meteorološki balon
- 1948: tzv. zelene lopte prijavljene iznad nekoliko baza američke vojske; slijedi ju zvanična istraga
- 1948: 7. siječnja pilot Captain Thomas F. Mantell pogiba dok slijedi NLO
- 1948: Incident u Kapustin Yaru gdje je navodno oboren NLO u obliku cigare od strane ruskog MiG-a
- 1949. 20. kolovoza astronom Tombaugh (otkrio Pluton) izjavljuje de je vidio 6 do 8 trokutastih oblika, kod Las Crucesa, New Mexico, govoreći da ne vjeruje da su zemaljskog podrijetla; nakon toga on viđa još mnogo toga kao i "zelene lopte"
- 1950. 15. kolovoz, Nick Mariana menađer baseball lige i njegova sekretarica su provjeravali igralište kada su se pojavila leteća svijetla na nebu koja su uspjeli snimiti kamerom
- 1952.: 24. srpnja iznad Carson Sinka u Nevadi (SAD) dva pilota John L. McGinn i John R. Barton sa dičnim vojnim karijerama su bili svjedoci NLO-a dok su upravljali bombarderom B-52. Piloti su vidjeli tri sjajne letjelice za koje su prvo pomislili da su F-86 borbeni lovci, ali onda su shvaltili da se nalaze previsoko (3300 m) i letjeli su u savršenoj "V" formaciji što je vrlo netipično za vojne zrakoplove. Letjelice su nakon nekog vremena odjurile ogromnom brzinom, a kada su piloti poslije sletjeli saznali su da na nebu nisu letjeli nikakvi civilni ili vojni avioni, slučaj je otišao u poznatu "Plavu knjigu"
- 1952: "Washington flap", brojni kontakti sa NLO letjelicama od strane svjedoka i radara u Washingtonu DC. Rezultiralo stvaranjem "Robertson Panel" protokola od CIA u kojem sve NLO svjedoke treba izvrgnuti ruglu i diskreditirati NLO grupe
- 1953. Američki vojni pilot Felix Moncla nestaje dok lovi NLO
- 1954.: Na stotine viđenja NLO-a u Francuskoj, poznato kao "French flap"
- 1954.: prijavljeni nepoznati sateliti u orbiti, upleten i astronom Clyde Tombaugh (otkrio Pluton)
- 1955. Kelly-Hopkinsville susret, grupa nepoznatih bića izašla iz šume i maltretirala obitelj u jednoj kući. Nije bilo krvi već samo isprepadanih ljudi
- 1957. Brojni automobili gubili brzinu i zaustavljali se zbog velikih NLOa u Levellandu, Texasu i New Mexicu, poznati kao "1957 flap"
- 1961.: 16. rujna bračni par Betty i Barney Hill tvrdili da su ih bili oteli vanzemaljci, prvi takav slučaj u javnosti
- 1964.: 24. travnja, policajac Lonnie Zamora tvrdio da je imao bliske kontakte sa vanzemaljcima. Dok je bio u potjeri za nekim motorom oko 17h i 45 min začuo je neku eksploziju u blizini te je odmah otišao u obližnji napušteni spremnik dinamita u pustinji. Tamo je vidio nešto što je izgledalo kao auto okrenut naopako i dvije bijele osobe oko njega. Kada su ga primjetila bića su pobjegla u vozilo i poletjela, začulo se tutnjanje i Lonnie se bacio u stranu jer je mislio da će eksplodirati. Letjelice je odletjela iza horizonta
1965: 9. prosinac Kecksburg incident- Kecksburg, Pennsylvania, SAD tisuće ljudi gleda veliku sjajnu goreću loptu u barem šest država i Ontariu, Kanadi. Padala je preko Detroita, Michigan/Windsor, Kanada područja, prijave o palim metalnim ostacima preko Michigena i sjevernog Ohia i uzrokovanje soničnih eksplozija u zapadnoj Pennsylvaniji. Generalno mišljenje je da je u pitanju Meteor. Unatoč tome nekih svjedoci u malom selu Kecksburgu, tvrde da se nešto srušilo u šumu. Neki su vidjeli plavi plamen iz šume i javili policiji. Drugi su vidjeli letjelicu oblika klipa kukuruza, no vojska je tvrdila da je pretražila šumu i ništa nije našla.
1965: astronaut Frank Borman fotografira NLO koji je pratio let Geminija 7
1967: 19. ožujak Stephen Michalak tvrdi da je susreo NLO koji ga je opržio svojim motorima. Nakon toga bio je bolestan nekoliko mjeseci, no svaki doktor koji ga je pregledao je rekao da nije mentalno bolestan
1967: 4. listopad Shag Harbor incident- u noći oko 23h 20min javljeno je u medijima da se NLO srušio u vode blizu Shag Harbor, Nova Scotia (istočna obala Kanade). Barem jedanaest ljudi je vidjelo kako nisko letni objekt ide prema luci. Brojni svjedoci prijavili eksplozije i zvukove rušenja. Nakon što se srušio objekt je svijetlio i ljudi su odmah poslali ribarske brodove da spase ljude, no letjelica je potonula, a na mjestu gdje je potonula bila je masna, žuta pjena i sumporasti miris. Nakon dva dana marinci ronioci pretražuju dno, no nije bilo službene izjave da je išta nađeno
1969: Jimmy Carter, predsjednik SAD-a vidi NLO na nebu
1969: Neil Armstrong, astronaut, prijavljuje da je vidio dva NLO-a kada je Apollo 11 sletio na Mjesec
1971. Delphos, Teksas NLO ostavlja znak na tlu u obliku svjetlećeg prstena
1973: Pascagoula otmica- 11. listopada Charles Hickson (42) i Calvin Parker (19) pecaju na rijeci kada nailazi NLO i tri bića ih unose u letjelicu gdje su bili paralizirani 20 minuta dok ih je mehaničko oko skeniralo
1974: Berwyn Mountain incident- oko 20h 30min, 23. siječnja viđen veliki disk na nebu iznad Clwyda u Walesu (VB). Mnogi svjedoci pozvali policiju, dolazi vojska i zatvara područje
1975: otmica Travisa Waltona, 5. studenog Travis Walton nestaje na nekoliko dana- vraća se sa pričom da su ga oteli vanzemaljci, piše knjigu o tome koja se adaptira u film
1977: Colares flap, NLO napada stanovnike Brazilskog otoka, sisajući im krv svjetlosnim zrakama- 35 ozljeđenih, otok evakuiran
1978: Valentichov nesanak, australijski pilot prijavljuje NLO neposredno prije nego što je zauvjek nestao
1979: Marshall County incident, šerif prijavljuje čudno sjajno svjetlo koje se sudarilo s njegovim vozilom
1980: Cash-Landrum Incident, 29. proosinca oko 21 sat troje ljudi se vozilo u autu bluzu Huffmana, Teksas. Kada se od nikud pojavila letjelica oblika dijamanta i sletjela ispred automobila. Trio se zaustavio obilazio letjelicu koja je ispuštala plamenove. Nakon 15 minuta letjelica polijeće i pojavljuju se helikopteri koji ju okružuju. Letjelica odlazi.
1980: Rendlesham Forest Incident, najpoznatiji Britanski NLO incident. Nick Pope, britanski agent i visoki vojni dužnosnik je izjavio da je taj incident veći od onog u Roswellu, uglavnom oko Božića NLO slijeće u šume Suffolka što stvara velike pomutnje, kao panika ljudi, stampeda krava...
1982: Baikonur Cosmodrome prepad, lansirno mjesto privremeno zatvoreno zbog prepada i sabotaže od strane NLO-a u lipnju
1985: Tbilisi-viđenje, putnici i piloti sovjetskog putničkog aviona gledaju u čudno svijetlo tijekom leta iz Tibilisija u Tallin, siječanj
1986: Height 611 UFO Incident, 29. siječanj NLO se srušio u Dalnegorsku, SSSR, srušio se na brdu. Tri dana kasnije dolazi grupa ufologa na to mjesto koje je opečeno i jedino pronalaze komad filma, kojeg daju razviti no na njemu nema ništa
1986: 16. studenog grupa NLO-a prati 50 minuta putnički avion "Japan Air Linesa" let 1628
1986.17. studenoga- Anchorage, Aljaska Japanski pilot So Terauchi koji je pilotirao Jumbo Jetom na visini od 10,600 metara doživljava susret sa neobičnim letjelicom koja je osvijetlila njegovu kabinu i izvodila nevjeovatne manevre u zraku. To je trajalo oko sedam minuta, kada je otišla; da bi se nakon 5 minuta pojavila letjelica nekoliko desetina puta veća od Jumbo Jeta koji je 70 metara dugačak, obasjana plavom svjetlošću. Kontrolni toranj u Anchorageu nije ništa zamječivao, a letjelica je nakon par minuta nestala i avion je sretno sletio. eng
1990: Belgian flap, nekoliko masovnih viđenja crnih trokutastih NLO-a u Belgiji, belgijsko ratno zrakoplovstvo ima radarske susrete i objavljuje snimke
1990: Montréal, Québec, Kanada NLO, 7. studeni, preko 40 ljudi uključujući policiju gleda preko 3 sata u NLO iznad hotela u Montréalu
1994: 16. rujna, učitelji i više osoblje škole Ariel u Ruwi, Zimbabve je bilo iznenađeno kada su učenici stari od 5 do 12 godina došli prijaviti da se leteći tanjur spustio na školsko igralište. Znano kao Bliski susreti treće vrste u Africi
1996: Varginha incident, poznati Brazilski incident kada se srušio NLO u Minas Gerais, Brazil. Višestruka viđenja čudnih bića za koje su neke djevojčice mislile da je vrag u pitanju. Bića viđena i na dječjoj rođendanskoj zabavi, što je navodno inspiriralo redatelja Shiamalana za scenu u filmu "Signs"
1997: Mexico City snimka NLO-a
1997: Phoenix, Arizona NLO incident, višestruke sporo pomičući svjetlosne formacije iznad metroa u Phoenixu
2001: 11. rujan, navodno snimljen NLO za vrijeme napada na WTC
2001: 29. rujan jedan mađarski vojni pilot je snimio odličan snimak NLO-a iz svog aviona u sred bijela dana iznad Budimpešte, Mađarska.[1]
2004. Meksička zračna patrola snimila sa infracrvenom kamerom svijetla- NLOe
2005: 27. travnja Bijela Kuća evakuirana kada NLO ulazi u zabranjenu zračnu zonu i nestaje. Objašnjeno kao: "Oblak ili nekoliko ptica"
2005: NLO-i prijavljeni i snimljeni u Kaufmanu, Teksas
2005 - Rockaway Beach, Queens NLO je uočen iznad vode blizu nečeg što je izgledalo kao nosač aviona. Nestalo je brzo kako se i pojavilo
2005 - Woodside, Queens Pet letećih tanjura se pojavilo iznad Woodsidea, Queens u studenom 2005. Viđeni su iznad cijelog Queensa i područija Manhattana. Nestali su jedan po jedan.
2005 - Oklahoma City, Oklahoma] Dječak vidi ovalno jako svijetlo kako leti pri velikoj brzini i onda nesaje
2006 - Kent, Engleska 25. ožujka Ovalna kugla je viđena kako lebdi iznad lokacije u Kentu. Zatim odlazi prema zapadu. slika
2006 - London, Engleska 17. lipnja oko 22 sata u noći, 5 crvenih kugli je viđeno kako leti iznad grada blizu Londona
2006. 20. rujna Predviđeno slijetanje raketoplana Atlantis odgođeno je za jedan dan kako bi posada istražila da li "manji, crni objekt" blizu shuttlea predstavlja nekakvu opasnost, priopćili su u srijedu dužnosnici NASA-e. Posada je objekt primjetila dok su kamerom promatrali Zemlju, utvrdivši da se kreće istom brzinom i istom orbitom kao shuttle. Pretpostavka je bila da je riječ o komadu leda ili dijelu raketoplana koji je otpao prilikom ranijih inspekcija. članak
2006. 1. prosinca - Sibir objavljeno nekoliko članaka da se srušio NLO u području sibirkih šuma i izazvao manji požar eng
2006. 27. listopada- Tappen, North Dakota U malom gardu SAD-a Tappen, North Dakota jedan je 16-godišnjak ustao u sred noći čuvši čudne zvukove vani i zatekao na njivi dva viskoka vanzemaljca 8 do 9 stopa kako rade nešto stoci. u jednog je ispucao metak iz svoje puške te je ovaj pustio gadan nezemaljski krik, da bi na to drugi vanzemljanin opalio tog dječaka i onesvjestio ga. eng
2006. 7. studenog - Chicago, Illinois Zaposlenici i piloti aerodroma O'Hare u Chicagu tvrde da su vidjeli ovalni objekt kako lebdi nad jednim od terminala i onda brzo uzljeće gore.
2007. 27. travnja Knin ( Hrvatska) u 3:30 h primjecen NLO žutog duguljastog oblika kako lebdi 10 minuta nad Kninom tijekom dana isti je primjećen od strane dva pilota nad obalama Velike Britanije
VANZEMALJCI POSJECUJU ZEMLJU
Mitchell,
koji je 1971. sudjelovao u misiji na Mjesec, Apollo 14, izjavio je kako
postoji izvanzemaljska inteligencija, te da američka i ostale vlade
skrivaju ovu istinu. Svoja zapažanja iznio je na petoj konferenciji X,
inače mitingu NLO aktivista i istraživača koji proučavaju mogućnosti
izvanzemaljskog života. "Čovječanstvo se dugo pitalo jesmo li sami u
svemiru. Ipak, naše vrijeme donijelo nam je i nove dokaze, stoga mogu
reći da nismo sami. Naša sudbina postat će dio svemirske zajednice.
Moramo biti spremni na istraživanja izvan naše planete i sunčevog
sustava kako bi smo otkrili što se zaista tamo događa", izjavio je
Mitchell.Mitchell je odrastao u Roswellu, u Novom Meksiku, području za koje mnogi NLO istraživači vjeruju da je bilo poprište rušenja izvanzemaljske letjelice 1947. On je pak rekao kako su stanovništvo njegovog rodnog grada "vlasti prisilile da ne govore o svojim iskustvima." Upozoreni su da bi mogli snositi "ozbiljne posljedice" ako učine suprotno. No, kako tvrdi, nisu željeli otići u grob sa svojom pričom. "S obzirom da sam bio astronaut i razumna osoba, odlučili su reći meni", dodaje Mitchell.
Prije 10 godina, tvrdi Mitchell, Pentagon mu je napokon dao odobrenje da otvoreno govori o svojim i iskustvima ljudi koji su mu se povjerili. Tada mu je i visoko rangirani časnik američke vojske potvrdio događaje u Roswellu, no sada iz nekog razloga sve poriče. "Pozivam one koji su sumnjičavi neka prouče literaturu, neka prouče znanost i počnu shvaćati što se zaista događa. Jer nema sumnje da nas posjećuje izvanzemaljska inteligencija. Svemir u kojem živimo mnogo je uzbudljiviji, intrigantniji, složeniji od onog kakvog ga poznajemo", zaključio je Mitchell.
No, glasnogovornik NASA-e negirao je bilo kakvo zataškavanje činjenica. "NASA nije otkrila NLO, niti je uključena u bilo kakvo zataškavanje činjenica o izvanzemaljskoj prisutnosti na Zemlji ili u svemiru".
DULCE BAZA
Radio stanica KPFA-FM iz Berkeleya, Kalifornija, emitirala je u lipnju 1995. godine emisiju posvećenu bliskim susretima. U njoj su sudjelovala i tri anonimna pripadnika američke vojske. Tvrdili su, da su zajedno radili s vanzemaljcima u nekoliko zrakoplovnih vojnih baza. Jedan od njih je naglasio da je gotovo svakodnevno gledao polijetanje vanzemaljskih letjelica iz područja Northrop, koje se nalazi u blizini zrakoplovne baze Edwards. Drugi svjedok, jedna žena, opisala je kontakte izvanzemaljaca i visokih časnika američkog zrakoplovstva, a kojima je i sama prisustvovala. Treći svjedok, jedan vijetnamski veteran, koji je radio na raznim projektima zrakoplova, pored ostalog i u bazi Edwards, vidio je u nekoliko navrata vanzemaljce. vrdio je kako nema sumnje da Amerikanci i vanzemaljci zajednički rade na tajnim projektima, koji nemaju nikakve veze s "uobičajenim vojnim strukturama."
Prostorije s neobično debelim betonskim zidovima, u kojima rade, smještene su duboko pod zemljom, nalaze se pod stalnim elektronskim nadzorom. Da bi se stiglo u dio podzemnog kompleksa zvanog "Haystatic-Buttes", unutar baze Edwards, potrebna je vožnja liftom što traje više od 5 minuta. Prema procjenama tog svjedoka, "Haystatic-Buttes" se nalazi na 30-om katu duboko ispod zemlje. U tom je prostoru susreo čovjekoliko stvorenje visoko 250 centimetara, neobično dugih ruku. Nosilo je laboratorijsku kutu. Razgovaralo je s dva inženjera. U susjednoj je prostoriji svjedok vidio tri mala stvorenja, visoka svega 90 centimetara. Njegova je znatiželja ubrzo prekinuta. Časnik sigurnosti mu je, naime, naredio da se ne udaljava iz prostorije u kojoj je radio. U protivnom, bude li gurao nos tamo gdje ne treba, dobit će metak! I doista. Čovjek, kojem je zaprijetio čuvar sigurnosti u podzemnoj bazi, nađen je mrtav tri mjeseca nakon TV emisije u blizini mjesta Orange Country.
Što se događa u Taosu?
Stanovnici Taosa, malog mjesta u Novom Meksiku, čuli su 1992. tajanstven, uznemirujuć zvuk, koji im je razdirao živce. Nitko nije znao odakle dolazi i što, odnosno tko ga proizvodi. Mnogi su pretpostavljali da se radi o nekom tajnom vojnom projektu. Vjerovali su da vojska buši velike tunele u impozantnoj stijeni "Ship Rock" u blizini Taosa. Prema indijanskoj predaji, to je brdo sveto, jer su ga posjećivali "bogovi". Tijekom javljanja spomenutog zvuka niske frekvencije, u tom su kraju zamijećene i neobične, svjetlosne pojave. To je dalo još više povoda glasinama da se u blizini Taosa gradi podzemna baza, pri čemu u svemu tome i vanzemaljci imaju umiješane svoje prste.
Zanimljivo jest da istraživač Tom Adams izvješćuje o sličnom tajanstvenom zvuku, koji se svojedobno čuo istočno od Los Almosa u planinskom masivu Blanca. Izgleda, da se radilo o sličnom projektu gradnje podzemne baze. Naime, "Defense Nuclear Agency" ("Agencija za nuklearnu obranu") je 1975. godine objavila knjigu "Geološka studija kontinentalnih dijelova SAD - s mogućom primjenom gradnje sustava duboko pod zemljom". U toj studiji navedena su područja sjeverno i zapadno od Taosa.
Prema informacijama u ovaj problem, najveće se podzemne baze u SAD-u nalaze na sjeveru Novog Meksika, i to ispod brda zvanog Archuleta Mesa, istočno od gradića Dulcea. Nije nevažno spomenuti da se Dulce nalazi u blizini Taosa i Los Almosa. Mnogi od svjedoka govore da su u tim bazama vidjeli stvari od kojih se "čovjeku diže kosa na glavi".
Američka NLO istražiteljica Crista Tilton bila je oteta od strane vanzemaljaca, kao i milijuni drugih ljudi diljem svijeta. U srpnju 1987. Crista Tilton se vozila automobilom sjevernom stranom brda Catalina. U blizini Tuscona, Arizona, presrela su je dva mala stvorenja i prisilila da izađe iz automobila. Ta neobična mala bića s velikim glavama i crnim očima, praktično su odvukla mladu ženu do svemirskog broda, što se nalazio u blizini. Tada se okrugla letjelica podigla i poletjela je na brdo Archuleta Mesa kod Dulcea. Kad je izašla iz letjelice Crista Tilton je ugledala čovjeka obučenog u vojnu uniformu. Čovjek je čuvao ulaz u podzemni hangar. Dopustio je vanzemaljcima i Tiltonovoj da uđu u podzemne prostorije. Nakon što su prošli kontrolnu točku, opremljenu kompjuterima i raznim elektronskim uređajima, došli su u prostoriju gdje je Tiltonova ugledala neobičnu letjelicu. U drugoj prostoriji, neznanci su napravili trodimenzionalnu snimku njenog mozga. Potom je načinjena njena trodimenzionalna karta za identifikaciju, pa se Tiltonova smjela slobodno kretati u unutrašnjosti baze. Pri tome je mlada žena vidjela uređaje i strojeve, kakve u životu nije susrela. Vanzemaljac koji ju je pratio pokazao joj je sobu u čijem se središtu nalazio stol. Rekao joj je da sjedne na njega. Ona je odbila, a vanzemaljac joj je rekao: "Sve će biti mnogo lakše budete li surađivali."
Potom je ušao u prostoriju neki čovjek. Bio je obučen kao liječnik. Vanzemaljac i čovjek su se pozdravili. Crista Tilton se uplašila i počela plakati. Liječnik ju je počeo pregledavati. Sljedeće čega se Crista sjeća jest da je osjetila veliku pospanost. Kad je otvorila oči, razaznala je lice vanzemaljca koji ju je promatrao s velikim očima. Znala je da će je podvrgnuti pregledu. Osjetila je bol i nešto što ju je škakljalo po trbuhu. Nakon obavljenog pregleda, postala je svjesna i smjela se obući. Opazila je krv među nogama, kao da je dobila menzes. Bila je duboko uznemirena i nesretna. Malo se umirila tek nakon što su napustili laboratorij. Osjećala se jadno i iskorišteno. Međutim, vanzemaljac joj je rekao da je sve to bilo nužno i da će to preboljeti i zaboraviti.
Crista Tilton je vidjela brojne vanzemaljce. Upitala je pratioca gdje se nalazi. Odgovorio joj je da je to tajno mjesto i da joj više ne može reći, zbog njene vlastite sigurnosti. Vidjela je ljude različitih rasa, zatim životinje iz kojih su izlazile razne cijevi, kao i osoblje koje je radilo na njima. Cristi je postalo jasno da na tom mjestu ne rade samo vanzemaljci nego i ljudi, pripadnici nekog roda vojske.
Nakon svega, Crista Tilton je vračena u svemirski brod. Vanzemaljci su je pustili na slobodu na istom mjestu gdje su je i oteli. Inače, iskaz Criste Tilton potvrdile su Myrna Hansen i Judy Dorothy, koje su bile otete u svibnju 1980. godine, odnosno u svibnju 1973. godine. Također su odvedene u podzemnu bazu kod mjesta Dulce i bile su podvrgnute raznim pregledima.
U bazi se izvode brojni eksperimenti
Sve tri otete ćene dale su sličan opis podzemnog kompleksa u kojem su boravile. Međutim, ni jednoj od njih nije bio dozvoljen ulaz na razinu 6 i 7. Što se tamo krije, otkriva Thomas C., koji je radio na raznim projektima u brojnim podzemnim bazama. Tako je 1977. godine radio i u podzemnoj bazi Dulce i to kao časnik za sigurnost. I on tvrdi, poput Criste Tilton, da je podzemna baza u Dulceu podijeljena na sedam etaža. Svaka od njih nosi svoj osobit znak, što pripada univerzalnom jeziku simbola.
Budući da je Thomas C. raspolagao specijalnom propusnicom, mogao je boraviti na svim etažama. On tvrdi da se u Dulce bazi nalazi 18000 vanzemaljaca!? Oni kontroliraju najdonje tri od sedam podzemnih galerija u Dulce bazi. Prema njegovom iskazu, na prvoj se podzemnoj etaži nalaze prostorije za čuvanje komunikacija u bazi. Na drugoj etaži su strojevi za bušenje tunela. Na toj etaži počinju stroge mjere kontrole. Oni koji ulaze, moraju se skinuti da bi ih gole pregledali. Nakon toga dobivaju bijele uniforme. Svakim danom, posjetitelji koji dulje vrijeme borave u bazi, dobivaju novu identifikacijsku kartu. Osobe se pri ulasku na treću etažu točno izvažu, a njihova se tjelesna težina redovito kontrolira. Ako se njihova težina promijeni za više od pola kilograma, sprečava im se prolaz i bivaju ponovno podvrgnuti kontrolnom pregledu.
Na četvrtoj se etaži nalaze najmoderniji laboratoriji. U njima se izvode hipnotički i parapsihološki eksperimenti. Navodno, tamo postoje složene sofisticirane strukture, koje mogu duhovno tijelo odvojiti od tjelesnog i "posaditi" ga u drugo tijelo.
Najstrašnija sedma etaža
Šesta podzemna etaža nosi neslužbeno naziv "hala teških mora". U njoj se nalaze laboratoriji u kojima se provode genetskobiološki eksperimenti s ljudima i životinjama. S time u svezi treba spomenuti da je, inače, ovo područje u Novom Meksiku poznato po brojnim sakačenjima životinja, što se dovode s aktivnostima u podzemnoj bazi Dulce. Prema izjavi otete Judy Dorothy, uz pomoć genetske tehnologije križaju se ljudi i životinje, kako bi se stvorila nova bića, pola životinje, a pola čovjek. O tome svjedoči i Thomas C: "Vidio sam ljude s više nogu. Bili su pola čovjek, pola sipa. Vidio sam, također, ljude-reptile, kao i stvorenja nalik na furije. Osim toga, vidio sam križance čovjeka i šišmiša, ma kako to nevjerojatno zvučalo."
Međutim, najstrašnije stvari događaju se na sedmoj etaži. Prema Thomasu C., tamo se nalazi pravi zatvor u kojem se nalaze na tisuće ljudi. Najveći broj je omamljen jakim umirujućim sredstvima i drogama. "Bilo nam je rečeno da s njima ne smijemo govoriti.", ističe Thomas C. "Međutim 1978. godine izbila je pobuna na etaži 7. Bio je to početak rata u Dulce bazi."
Pokazalo se, naime, da se vanzemaljci ne drže sporazuma. Otimali su ljude i radili razne pokuse, a da nisu obavještavali o tome odgovarajuće vojne krugove. Došlo je do napetosti, a potom, 1979. i do oružanih sukoba između vanzemaljaca i ljudi. U njima je izgubilo život nekoliko vojnika.
Na etaži 6 i 7 prema Thomasu C., rade se stvari koje krše sve zamislive zakone i ljudske norme. On je načinio 30 fotografija podzemnih etaža u Dulce bazi. Uspio ih je iznjeti na površinu kroz jedan od stotinjak izlaza iz te baze. Odmah je otkriven njegov bijeg. No, dok su ga lovili pripadnici tajne službe sigurnosti, Thomas C. je uspio načiniti pet kopija svojih snimaka i dokumenata.
Kad je došao kući, sa zaprepaštenjem je ustanovio da su nestali njegova žena i njegov sin. Komanda mu je, u međuvremenu, ponudila nagodbu. On će vratiti sve dokumente i snimljene fotografije, nikome neće govoriti o onome što je radio i vidio, a za uzvrat, komanda će pustiti na slobodu njegovog sina i ženu, koje je otela. Thomas C. je znao da se ne smije upustiti u tu nagodbu. Jer, niti će vidjeti ženu i sina, niti će preživjeti izručenje dokumenata. Zato se krio, a dokumente je anonimno dostavio istaknutim ufolozima. Oni su objavljeni u knjizi pod naslovom "The Dulce Papers".
Prema izjavama Thomasa C. i drugih koji su boravili u podzemnoj bazi Dulce, postoji podzemna veza između te baze i drugih podzemnih baza na cijelom području SAD-a, kao i s Los Almosom.
Proizvodnja ljudi na "tekućoj vrpci"?
U Dulce bazi, tvrde svjedoci, rade vanzemaljci klasičnog oblika, čija je domovina zviježđe Zeta Reticuli. S njima surađuju bića nalik na reptiloide. Oni su u lošim, odnosno neprijateljskim odnosima s "bijelim vanzemaljcima", koji se protive genetskim eksperimentima što ih Greysi i reptili izvode na ljudima.
Greysi rade, navodno, s ljudima znanstvenicima na projektu poznatom pod kodnim imenom "Genome". Taj projekt potpomaže, pored ostalih i Medicinski institut Howarda Hughesa. "Project Genome" je projekt genetskog inženjeringa što se provodi diljem planeta Zemlje. Pri tome se primjenjuju sva znanja dobivena od vanzemaljaca. O čemu se pri tome radi, nije posve jasno. No, s velikom se sigurnošću pretpostavlja da se radi o izradi posebne "genetske karte" čovjeka.
Nastoji se otkriti plan koji počiva u temeljima građe ljudskog tijela. Temeljem tih spoznaja se želi uspostaviti "proizvodnja" ljudi na tekućoj vrpci, koji će biti korišteni za različite namjene. Otkrivanjem "genetskog plana" građe ljudskog organizma, mogli bi se stvarati i vjerni "duplikati" pojedinih osoba.
S tim u svezi je vrijedno napomenuti da je broj sakaćenja životinja naglo opao otkako je u laboratorijima Livermore-Berkeley uspjelo proizvesti umjetnu krv. Ona se otprema u velikim količinama upravo u Dulce bazu! To međutim, ne treba značiti da će vanzemaljci prestati sakatiti životinje, kako bi uzimali njihove organe i krv za potrebe svojih eksperimenata, tvrdi Thomas C.
Neki ufolozi su koristeći najsuvremeniju tehničku opremu uhvatili signale iz kojih se može s velikom sigurnošću zaključiti sljedeće: ako u podzemlju tog brijega i ne postoji baza vanzemaljaca, u svakom slučaju postoji veliki podzemni prostor. O tome svjedoče i stanovnici Dulcea, koji se sjećaju da je krajem 50-ih godina 20-og stoljeća "Rand Corporation" ovdje gradio za potrebe američke vlade podzemne baze.
Da se ovdje doista događa nešto neobično, govori i podatak da su jedne noći, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća u blizini brda Aschuleta viđeni leteći tanjuri. Dan kasnije, na tlu su nađeni tragovi spaljene zemlje i neobični otisci.
MALI HUMANOIDI
Kako se ne bi ponovila greška u odnosima sa javnošću, svi učesnici ove
operacije su najprije morali da polože zakletvu kojom su se zaklinjali
na apsolutnu tajnost. U suprotnom, čekale su ih drastične posljedice.
Ipak, bilo je i onih kojima su se omakle neke činjenice, a među njima su
i dvojica naučnika, Dr. nikolas Fon Popen i Dr. Džordž Tajler. Obojica
su pričali previše i zbog toga bili konstantno praćeni od strane CIA-e,
da bi zatim obojica izgubili živote pod misterioznim okolnostima.(Na slici dole: nepoznati oficir u rukovanju sa vanzemaljcem)
Letelica je bila sastavljena od segmenata koji su bili tako savršeno sklopljeni da je površina izgledala potpuno ravna, bez spojeva, šrafova i tome sličnom. Pronađeno je 16 leševa humanoidnih bića od kojih su neki bili potpuno ugljenisani. Prema obaveštenju koje je sastavio Dr. Ditlu Vulf Bronk, za generala Maršala, ova bića su bili ili patuljci koji su upravljali super modernim tipom letelice za neku od zemaljskih sila, ili su pak bili bića vanzemaljskog porijekla. Ipak, u tom trenutku je važnije od toga bilo spriječiti raspadanje leševa. Dr. Buš se odmah sijetio svog kolege, Dr. Pola Šerera, sa kojim je sarađivao za vrijeme rata. Specijalnost Dr Šerera, bilo je osnivanje organske materije - hladnoćom. Tako da je odgovarajuća ekipa otpremila ova mala tijela u cilindričnim posudama sa tečnim nitrogenom.
U letelicu u pronađene 'knjige' napisane neobičnim hijeroglifima nalik na sanskritski. Isti ovakvi hijeroglifi pronađeni su i u Rozvelu. Bili su ispisani takođe i na različitim dijelovima upravljačkog pulta ove čudne letelice, čiji sistem pokretanja predstavlja pravu misteriju. Nisu postojali ni kablovi niti bilo šta slično.
Kad su u pitanju leševi, Dr Perer je sačuvao nekoliko istih za vršenje autopsije. Dr Ditlu Volf Bronk je bio za to zadužen, a njegov izveštaj govorio je između ostalog o sledećem: sva tela su bila iste dužine od 42 inča (101.6 cm). Crte lica bile su nalik na mongoloide, ogromnih glava sa velikim pljosnatim očima, malih noseva i usta. Težina svakog od njih je u proseku iznosila oko 18.4 kg. Vratovi su im bili veoma tanki, torzo uzak, ruke dugačke i vitke, dosezajući im gotovo do kolena, šake su činila 4 prsta, dugačka, tanka i dugih noktiju. Prsti su bili spojeni međuprsnom membranom, koja je šaci davala izgled nalik na noge plovke. Nisu imali reproduktivnih organa. Boja kože, bez ijedne dlake, bila je sivkasta. Umesto krvi imali su neku bezbojnu tečnost, koja je mirisala na ozon. Nisu imali digestivni trakt, ni creva, ni anus.
Nakon ovakvih rezultata mnoga su pitanja ostala da lebde u vazduhu. Ko je napravio ovu čudesnu letelicu, ko je stvorio ove minijaturne članove posade i odakle su poticali? Možda se odgovor na sva ova pitanja nalazio u 'knjigama', na nejnim stranicama nalik na pergament ispisan hijeroglifima. Da li su dvojica stručnjaka zaduženih za dešifrovanje, Dr Vilijem Fridman i Lambros Kalimakos, ikada u tome uspijeli. Sve vezano za ovu tematiku postalo je jedna od najčuvenijih tajni Vlade SAD-a, a najvažniji cilj vojnih stručnjaka bilo je otkrivanje tajne sistema pokretanja letelice.
Čitav ovaj projekat, poznatiji kao 'Program leteći tanjir' postao je zavisan od elitne grupe sa početka priče, Mažestik-12. Ova grupa je po svom karakteru bila potpuno apolitična, a u njenoj početnoj etapi sačinjavale su je sledeće ličnosti: Dr Vonever Buš, direktor; dr Ditlu Volf Bronk, Dr Gordon Grej, Lojd Berkner, dr Džerom Hansaker, dr Donald Mencel, admiral Džejms Forestal, general Hojt Vanderberg, general Robert Montaž, general Natan Tvining, admiral Sidni Sauers i admiral Rosko Hilenkouter.
Svaki od članova MJ-12 imao je svoju oblast i zadatak, tako da ga niko iz grupe nije mogao zamijeniti. Doktor Buš, Bronk, Berkner i hansejker imali su misiju analiziranja i ispitivanja pronađenih leševa i aparata pronađenih u letelici; Sekretar za odbranu Forestal i generali Vnaderberg, Montaž i Tvining su bili zaduženi za sve vojne spekte programa; admirali Sauers i Hilenkoter su isto kao i doktor Grej i Mencel vodili brigu o obezbeđenju programa i o dezinformisanju.
(Na slici levo: jedan od oficira pored tela vanzemaljca u staklenoj kapsuli.)Status MJ-12, bio je toliko supertajan, da čak ni agencije za informacije, kao što su CIA ili FBI, nisu znale za njeno postojanje (dok je istovremeno, MJ-12 koristila njihove usluge kad joj je to bilo potrebno). Odlučeno je da se javnost ubijedi u to kako su svi slučajevi NLO-a bili u nadležnosti izučavanja Avijacije (USAF) i njenih timova za ispitivanje. svi tehničari ovih timova bili su iskreno ubijeđeni da su oni bili jedini koji su se bavili izučavanjem NLO-a u SAD, na zvaničnom nivou.
Značajno bi bilo napomenuti ozbiljan incident koji gotovo da je minirao 'gvozdenu sigurnosnu barijeru' ovog projekta. Jedan od članova MJ-12, bio je tadšnji Sekretar za odbranu, Džejms Vinsent Forestal. On je u potpunosti bio pristalica toga da se tehnološka otkrića MJ-12 iskoriste za unapređivanje programa odbrane nacije. U tom smislu je bio lični saradnik Dr Buša. Međutim, ponekad ga je obuzimala griža savijesti i nedoumica: da li su imali pravo da sakrivaju ove nevijerovatne činjenice od svoga naroda i sveta uopšte? Više puta je svoja razmišljanja i sumnje koje su ga mučile rekao pred ostalim članovima MJ-12, sve dok na kraju za to nije čuo i general Maršal. Ovaj ga je pozvao na razgovor, ukorivši ga i grubo ga podsijetivši na zakletvu o apsolutnoj tajnosti. Uprkos tome, Forestal je nastavio da propagira svoje pogibeljne ideje među članovima grupe, sve dok nije bio primoran da da ostavku na svom položaju. Zatim je bio podvrgnut 'psihološkoj obradi', da bi ga potom smestili na odeljenje za psihijatriju Pomorske bolnice Betesda u Vašingtonu. Međutim, 22.maja 1949. Forestal je 'pao' sa jednog prozora na 16 spratu, iako je imao čuvare na vratima i ostalu stražu na spratu niže.
Stivens i Štajman kažu da je ovaj 'pad' veoma sumnjiv i da je uz mnoge propratne detalje gotovo nemoguće prihvatiti ga kao samoubistvo. Možda je Forestal bio samo prvi na listi žrtava u istoriji MJ-12...
MARŠAL PREKIDA VEZU
U tom trenutku prekinuta je veza sa radarskom stanicom, tako da je
Maršal ostao na vezi samo sa bazom. On je naredio ADC-u da prekine
stanje pripravnosti, a radarskim stanicama je javljeno da se radilo o
lažnoj uzbuni i da nastave sa svojim rutinskim aktivnostima.Maršal zatim naređuje komandantu specijalne jedinice za interplanetarne fenomene (IPU) da na lice mijesta pošalje grupu za raščišćavanje. Ova grupa je tačno znala šta je trebalo da se uradi, jer su se gotovo godinu dana pripremali za sličnu situaciju. A sve to iz razloga da bi se sprečile pogreške iz slučaja Rozvel. Nakon toga, maršal telefonira Dr Voneveru Bušu, zamolivši ga da hitno organizuje improvizovanu grupu naučnika koja bi otišla na mijesto pada, kao pratnja jedinice IPU-a.
Ekipu koju je Buš užurbano organizovao, činila su sve sama ugledna imena: Dr. Džon Nojman, fizičar i matematičar sa Prinstona; Dr. Robert Openhajmer, fizičar koji je upravljao projektom atomske bombe u Los Alamosu; Dr. Ditlu Vulf Bronk, fiziolog i biofizičar svijetskog renomea; Dr. Lojd Berkner, geofizičar i elektro inženjer; Dr. Karl Ogst Heilend, geofizičar i ekpert za oblast magnetizma; Dr. Horas Buele Van Valkenburg, specijalsta za neorgansku hemiju sa Univerziteta Kolorado; Dr. Džerom hansejker. šef Odeljenja za aeronautičku inženjeriju na institutu za tehnologiju Masačusets.
Svakom od njih, Dr. Buš je lično telefonirao, pozivajući ih da se u tačno dogovoreno vrijeme sastanu na aerodromu Durango, u Koloradu. Rekao im je da je riječ o izuzetno važnoj misiji, i pri tom je insistirao na potpunoj tajnosti.
DOGAĐAJ U NOVOM MEKSIKU
Prvi koji je progovorio o padu 'letećeg tanjira' u oblasti Asteka u
Novom Meksiku, koji se dogodio 25.03.1948., bio je ufolog Frenk Skali,
izazvavši veliku senzaciju svojom knjigom 'Iza letećih izvora' (Behind
The Flying saucers). Skali je svoju knjigu napisao zahvaljujući pomoći
dvojice ljudi koje pominje u istoj, a to su: Poslovni čovijek Sajlas
M.Njutn i naučnik, stručnjak za geomagnetizam, Dr. Leo A.Gebauer.
Međutim, poznati ufolozi Vilijem Štajnman i Džerom Klark smatraju da
kompletnu listu ljudi koji su Skaliju stavili na raspolaganje svoje
znanje, čini zapravo 7-8 naučnika od kojih je jedan i sam učestvovao na
raščišćavanju ostataka, proučavanju unutrašnjosti srušene letelice i
leševa pronađenih humanoida. Zahvaljujući Štajnmanovoj knjizi 'Pad NLO-a iznad Acteka' (The UFO Crash At Aztec) imamo još čitav niz dokumentovanih dokaza o istom događaju. Tu je naprimjer, jedan teleks poslat iz Vojnog generalštaba pomoćniku šefa Vrhovnog generalštaba u Vašingtonu. Teleks je poslat iz Kemp Hejla i sadržavao je opis letelice i operacije uklanjanja ostataka. Jedna kopija ovog teleksa poslata je i specijalnom generalštabu za kontrašpijunažu, a koji se nalazio u Vojnoj vazduhoplovnoj bazi Poup u Severnoj Karolini. Tekst je bio sledeći:
'Leteći objekat, nepoznatog porijekla, pronađen u blizini Asteka (Novi Meksiko); letelica je prečnika oko 100 stopa (30 metara). U unutrašnjosti pronađeno 16 tela visine oko 4 stope (1.20 metara), ogromnih glava. Spoljni oklop letelice je od metala, tankog kao stranica nekog časopisa, ali tako tvrdog da je probijanje uobičajenim alatom bilo nemoguće. Posijed iznajmljen od vlasnika kako bi se olakšalo raščišćavanje i prebacivanje letelice u bazu.'
Hajde da vidimo kako se sve odvijalo. Tog 25.marta 1948. tri različite radarske stanice raspoređene na strategijskom položaju jugozapad SAD-a, primijetile su prisustvo NLO-a koji se nepravilno kretao, kao da je imao izvesnih problema. Jedna od ovih radarskih stanica, veoma velika i moderna, bila je smeštena na vrhu jedne od planina u oblasti 'četiri ugla' (four corners - oblast gde se dodiruju Juta, Arizona, Novi Meksiko i Kolorado). Kasnije je ustanovljeno da su radarski talasi te stanice na neki čudan način oštetili sistem pokretanja ove diskoidne letelice i na taj način prouzrokovali gubitak kontrole i kasniji pad letelice. Pokušano je uspostavljanje komunikacije sa letećim objektom, međutim bez uspijeha. Smjesta je upozorena Komanda vazduhoplovne odbrane (Air Defence Comand - ADC), tako da su lokalne jedinice bile stavljene u stanje pripravnosti. U isto vreme, direktor te radarske stanice poslao je šifrovanu telegrafsku poruku generalu Džordžu S. Maršalu (istom onom iz čuvenog 'Maršalovog plana' za pomoć posleratnoj Evropi), koji je u to vrijeme bio državni sekretar. Sadržaj poruke je govorio o tome kako je uočen NLO koji će se, izgleda, svakog trenutka srušiti u oblasti 'četiri ugla'. Maršal je smesta sazvao sastanak sa Većem šefova Generalštaba, Savijetom za državnu bezbijednost i predsednikom lično. Svi okupljeni su bili u stalno radiofonskom kontaktu sa već pomenutom radarskom stanicom.
Zatim, Maršal naređuje ADC-u i njenim već pripravnim vojnim letelicama da ne preduzimaju nikakvu akciju do njegove slijedeće naredbe. Potom, stupa u kontak sa direktorom MJ-12. Putem trigonometrije, iz radarskih stanica je proračunato mijesto pada, u okolini Asteka. Informacija je odmah javlejna generalu Maršalu, a on je tada izdao naređenje da u tom pravcu helikopterom odleti grupa za uviđaje, iz Kemp Hejla.
Kroz nekoliko sati, iz vojnog helikoptera je lokalizovano mijesto pada. Letelica je bila prečnika 30 metara i sa središnjeg dela se uzdizalo nešto nalik na kupolu. Mijesto pada činila je jedna stijenovita zaravan. Oficir koji je komandovao operacijom, javio je u bazu Kemp Hejl: 'Ispod sebe vidimo srušeni leteći tanjir, na oko 12 milja od Asteka'.
ZASTO IH KRIJU?
Trebalo je da prođe mnogo godina i da se objavi čitav niz zvučnih i
čuvenih naslova na ovu temu, da bi se tak nakon 'Izveštaja Matrix', u
kome su optužbe na ručun CIA-e zvanično dokumentovane, ozbiljno shvatila
do tada potencijalna povezanost između Vlade SAD-a i fenomena NLO-a.
STIGLI SU
Godine 1989. u Las Vegasu na kongresu MUFONA-a (Matual UFO Network -
Uzajamna UFO mreža), poznati istraživač iz oblasti nuklearne fizike,
Stenton Fridman, podnio je izveštaj propraćen najraznovrsnijim dokazima i
dokumentima u vezi sa postojanjem i delovanjem MAŽESTIKA-12
(Majestic-12, Majic-12 ili MJ-12). Među svim ovim dokumentima našao se i
čuveni 'Memorandum Ajzenhauer', u kome se ovom generalu i tadašnjem
predsedniku objašnjavala suština MJ-12.Za isti kongres MUFON-a bio je predviđen i izveštaj poznatog istraživača Vilijema Mura, autora knjige 'Incident Ruzvel', koja govori o slučaju NLO-a koji se srušio u Rozvelu. Naime, Mur se tom prilikom pojavio 15 minuta prije predviđenog vremena i započeo jedan nepredviđeni govor. Osuo je gomilu optužbi na svoj račun, račun Fridmana i još dvojice istraživača, izjavljujući da su izmanipulisali i falsifikovali dokumenta u vezi sa MJ-12. Takođe je iskoristio priliku da sebi optuži da je bio Vladin agent, zadužen da učestvuje u organizovanom dezinformisanju, a u čemu je učestvovala i grupa MJ-12. Njegove reči naišle su na različit prijem. Jedni su to smatrali ludošću, dok udruženje CAUSE (Citizens Against UFO Secresy - Građani protiv tajnosti NLO-a) nije krilo zadovoljstvo. Najvažnije od svega je da je informacijao dezinformisanju skrenula pažnju javnosti uz ogroman publicitet.Kao što rekosmo, na početku biješe Mažestik-12. Ova supertajna grupa, sastavljena od šest vojnih lica i šest naučnika (otuda naziv MJ-12), bila je stvorena po specijalnoj i tajnoj direktivi predsednika Trumana, 24.09.1947. godine, a na savijet Dr. Vonevara Buša (svugdje ti Bušovi) i Sekretara za odbranu, Džejmsa Forestala.
Prvi direktor MJ-12 bio je Dr. Vonevar Buš, inače tadašnji Trumanov naučni savjetnik. Tokom 40-to godišnjeg postojanja, ova organizacija je bila savjetnik osam predsednika SAD-a. Od njenih prvobitnih članova više ni jedan nije među živima.
Jedan događaj iz jula mjeseca 1947. je direktno uticao na formiranje MJ-12. Tog jula mjeseca u oblasti Novog Meksika u SAD, srušila se jedna letelica nepoznatog porijekla (najvjerovatnije interplanetarnog) i tom prilikom su pronađena četiri leša malih humanoidnih stvorenja, koji su se izgledalo je izvukli iz letelice neposredno pre eksplozije. Kasnije je o tome objavljena i knjiga, već pomenutog Vilijema Mura 'The Roswell Incident'. Naime, diskoidnoj letelici je iznad Rozvela otpao dio, sačinjen od nepoznatog materijala, za koji je kasnije utvrđeno da je to bio dio zida letelice. Delići su se raspršili po imanju nekog poljoprivrednika Frejzera, dok je letelica nastavila svoj let još nekih 70-tak kilometara da bi se srušila u oblasti Korona.Kako u to vreme nije postojala nikakva zvanična zabrana informisanjao 'letećim tanjirima', pukovnik Blanšar, koji je u to vrijeme bio komandant Vazduhoplovne baze Ruzvel, odobrio je portparolu baze, poručniku Hojtu, da da zvanično obaveštenje svim novinskim agencijama. Međutim, ubrzo je isti pukovnik primio jedan bijesni ukor od svojih nadređenih, komandanta 8-og Vazduhoplovnog korpusa USAF, generala Rodžera M.Remija i generala H. Vandemberga, tadašnjeg vrhovnog šefa Pentagona. Oni su mu naredili da u svim izjavama za štampu, koje će uslijediti, govori o padu meteorološkog balona tipa Skajhuk, i da prećuti sve o čudnom metalu nalik na aluminijumsku foliju i o tajanstvenim hijeroglifima ispisanim po rasparčanim dijelovima, pronađenim po čitavom imanju poljoprivrednika Frejzera, koji je tom prilikom bio primoran da preda sve do poslednjeg djelića koji je pronašao, a koje je želeo da sačuva kao uspomenu.
Нема коментара:
Постави коментар