Zbog čega znanost ne ispituje masovna viđenja NLO-a?

Internet je preplavljen lažnim snimkama i fotografijama navodnih NLO-a i vanzemaljaca. No isto tako povijest pamti masovna viđenja neidentificirani letećih objekata zabilježenih originalnim snimkama simultano napravljenih iz mnogih kutova. Jedan od takvih slučajeva je zabilježen 06.08.1997. nad Mexico Cityem u kojem je svjedočilo nekoliko stotina stanovnika ovoga grada.

O nekim jako dobro zabilježenim masovnim viđenjima NLO-a i prastarim zapisima o istima Matrix World je već pisao ovdje. Nakon mjeseci različitih zamolbi čitatelja da pišemo i o drugim slučajevima masovnih viđenja NLO-a, odlučila sam više vremena provesti u istraživanju i provjeri podataka i različitih snimki.

Materijala ima ali se “naoko” ignorira

Kao što sam već spomenula u uvodu, jedan od najmasovnijih viđenja NLO-a se dogodio nad glavnim gradom Meksika, tijekom 06.08.1997., uznemireni građani i posjetitelji Mexico Cityja jednostavno nisu mogli vjerovati što im se događa nad glavama.

Tada je na video vrpci zabilježen jedan od najboljih snimaka NLO-a, ta snimka je poznata pod nazivom „Las Lomas UFO“ nju je nepoznati autor poslao poštom Jaimeu Maussanu, poznatom meksičkom Tv voditelju i istražitelju NLO-a. Nakon što je snimka pregledana i nakon što je utvrđena njena autentičnost, uz uznemirene pozive zabrinutih meksikanaca koji su od vlade, policije i vojske tražili da im se objasni što im se prikazuje nad glavama, svi su ostali nijemi, puštajući da se narod sam snalazi i razglaba o čemu je riječ.

Ista je stvar bila i sa znanstvenicima, ne postoji zvanična znanstvena rasprava o ovome slučaju, osim one koju je napravio dr. Bruce Maccabee koji je detaljnim analizom oprezno potvrdo autentičnost snimka i kretanja NLO-a za neke kretnje unutar pregleda svake sličice mu se činilo kao da je riječ o snimljenim modelu, no u drugim kadrovima on nije mogao nego priznati autentičnost, na desetine stranica izvješća Maccabee donosi i istrage o ispitivanju mnogobrojnih očevidaca koji su svi opisali isti objekt i njegovu putanju nad Mexico Cityjem.

Drugo masovno viđenje NLO-a dogodilo se 25.07.2007. nad stotinama začuđenih i zaprepaštenim glavama građana Stratforda – Shakespeareovog rodnog mjesta – u Britaniji koji su gledali noćnu formaciju pet misterioznih neidentificiranih letjelica. NLO-i su se pojavili u 22:30 lagano se gibajući nad mjestom stvarajući trokutastu formaciju s jednim NLO-om koji je stajao sa strane formacije, i ostali su vidljivi cijelih 30 minuta. Da stvar bude čudnija, te večeri su se usijale telefonske linije Ministarstva Obrane Britanije jer su ljudi širom zemlje prijavljivali slične ili iste letjelice nad svojim glavama. Glasnogovornik MOB-a je dan nakon incidenata izjavio kako MOB nije nadležni za takve slučajeve (????? Op. Ur.) i da postaje očigledni kako je takvih viđenja sve više i da je svjedoka sve više, no isto ministarstvo nema dovoljno dokaza da bi potvrdilo takve fenomene (Očigledno se na tisuće ljudi proglasilo – lašcima i budaletinama. Op. Ur.) te da je njihova uloga važeća tek ako bi takvi objekti stvarali prijetnju državnoj sigurnosti Britanije. Nadležne zračne kontrole Britanije su istog dana objavile kako nije snimljeno ništa neobično na radarima niti su imali razloga poslati ratno zrakoplovstvo da provjeru slučaj, također su dodali da ni jedna od njihovih letjelica nije bila nad spornim područjima.

Ostaje pitanje ako nije bilo vojno i civilno zrakoplovstvo, koga ili čega su zabilježili očevici sa svojim kamerama?

26.12.2003., u Huntingtonu u SAD-u, uz mnoge civile, tri policijska službenika vidjela su i zabilježila nepoznati cirkularni objekt koji se kretao nad gradom. Očevici su u objekt gledali pune tri minute.

Welvin Hatfield Times  je objavio snimke NLO-a nad Hatfield-om, čiji su stanovnici ostali u čudu gledajući nepoznata svjetla na noćnom nebu Velike Britanije 18.11.2011.

Fotograf John Reeve je snimio nevjerojatne slike neidentificiranog letećeg objekta koje je napravio s prozora svoje spavaće sobe u Chantry Court-u. Slike su ispale toliko interesantne jer je ekspozicija trajala 20 minuta.

Na slikama se može vidjeti misteriozni osvijetljeni objekt koji nalikuje na gljivu, koji se jako lijepo vidi naspram noćnog neba prepunog zvijezda. 

23.10.2011. kamere NBC-a su zabilježile neobično viđenje NLO-a nad katedralom u Saint Louise-u otkriva Huffington Post. Ovom slučaju su svjedočili na stotine tisuća gledatelja utakmice Američkog nogometa. 

Ni jedan od ovih slučajeva nije zvanično ispitivan unatoč mnoštvu koje je svjedočilo pojavi NLO-a. Obično se snimke i fotografije NLO-a deklasiraju kao lažnjaci, ali ovakvi slučajevi zaista zaslužuju da se ispitaju i da se otkrije u javnosti.

Gdje je zapelo?

Ako se prisjetimo kako su prošla ispitivanja o kontaktima s mogućim vanzemaljcima pod budnim okom CIA-e i vojske SAD-a kroz nadobudnog i egoističnog Andriju Puharicha i kako su se s malverzacijama i utjecajem “politike iz sjene” upravljalo s nastankom današnje teorije o mogućim inteligentnim posjetiteljima iz svemira
 tada s pravom sumnjam da bi do nas uopće stigla valjana informacija ili bi se događalo upravo ovo što se događa danas; MEDIJSKA ŠUTNJA, činilo bi se da se o tome uopće ne istražuje. Vjerojatno su ljudi iz vrha piramide u više od 60. godina pogrešaka i isplivavanja informacija kroz brdo laži, shvatili da je najbolje ignoriranje otvorenog poziva za istraživanje uz povremene kontroverzne informacije koje su pažljivo smišljene da nas navode na krive zaključke i stvaraju što više pomutnje i razmimoilaženja u i onako tek par poštenih istraživača na ovom polju.

John Alva Keel.

Bez obzira na prominentna i mnogo spominjana imena današnjih istraživača NLO-a, koje neću spominjati jer im ne želim praviti reklamu, koji su do “zla boga” iskoristili utjecaj masovnih medija kako bi propagirali svoja nevjerojatno popularistička shvaćanja o ovim i drugim metafizičkim problemima (bezobrazno rečeno – paranormalnim problemima, to jest skoro normalnim problemima??!!) u kojima ima svega i svačega pored općeprihvaćenih i poznatih činjenica, odala bih priznanje ljudima koji su napravili najviše na polju ufologije. Jedan od njih je američki novinar i ufolog, pokojni John A. Keel koji je javnosti poznat najviše po: “The Mothman Prophecies,” a čiji su zaključci o posjetiteljima iz svemira toliko inteligentni i sveobuhvatni da je s pravom gurnut u ropotarnicu povijesti i zaboravljen, jer očigledno nekome zaista smeta da se istina zna i širi.

Jacques Vallee.

Još jedna osoba nas je zadužila otkrićima u svijetu ufologije i metafizike, to je Jacques Vallee. I njemu se dogodila ista stvar kao i s Keelom, sva njegova istraživanja su zaboravljena i zapostavljena. Vjerojatno mislite da je to slučajnost, ali nije, to isto se dogodilo svakom istraživaču na polju metafizike i ufologije koji je otkrivao ISTINU.

To se dogodilo i s T. C. Lethbridgeom. On je osim rašljarstva i radiestezije istraživao cijeli spektar metafizičkih tema; od pojave poltergeista do NLO-a, paralelnih svemira i antičke zaboravljene prošlosti.

I oni nisu usamljen primjer!

Zaključak kojeg ne možemo ignorirati

Gledajući što se u zadnje vrijeme događa na našoj predivnoj plavoj planeti, jasno mi je da se ovom pionirskom triju poštenih i iskrenih istraživača na polju metafizike i ufologije dogodila nepravda ali, ljudi iz sjene, psihopate na vlasti, više ne prežu od ničega; eliminacija, zastrašivanja, potkupljivanje i podmićivanje, asimilacija i ispiranje mozga, su samo dio tretmana s kojim se obračunavaju s eventualnim istraživačima na ovom polju. 

Zbog toga nema zvaničnih i valjanih istraživanja o masovnim viđenjima NLO-a. Zbog toga ni neće biti zvaničnih i valjanih istraživanja na polju NLO-a i metafizike!

NLO u Kanzasu?

Krajem 2011. godine brojne tiskovine su pisale o neobičnom viđenju „NLO-a“ kako krstari niz glavnu ulicu okruga Cowley u Kanzasu. Nije se nalazio na nebu nego je vučen na kamionu američke autoceste  77. Iz barem je jednog kuta ovaj zrakoplov neobičnog oblika podsjećao na tanjur i bio je prekriven nečime što podsjeća na ceradu industrijske čvrstoće (ili možda neispravan uređaj za skrivanje).

Vozilo, promjera oko 30 stopa, je bilo toliko veliko da su lokalni policajci morali ukloniti prometne i ostale znakove uz cestu kako bi se osigurao siguran prolaz – kao i neke mjere sigurnosti. Mnogi su lokalni mještani posumnjali da je riječ o NLO-u (ili su se barem našalili)ili o nekom tajnom zrakoplovu. Lokalni šerif Don Read je izjavio da mu nije dozvoljeno otkrivanje informacija o tajanstvenoj letjelici iako je otkrio da nije otkrivena na mjestu pada nego ju je izradila zrakoplovna tvrtka Northrop Grumman.

No mnogi su se pitali zbog čega ju, ako je riječ o poznatoj letjelici (pa čak i tajnoj), tvrtka jednostavno zrakom ne pošalje do odredišta? Možda je bio potreban popravak ili održavanje, ali ako je tako, ne bi li bilo lakše dovesti mehaničare i dijelove do zrakoplova umjesto da ga se vuče nacionalnom autocestom? Špekulacije su se proširile potaknute videom s You Tubea i novinskim izvještajima o čudnom viđenju.

Konačno, čovjek imena Brooks McKinney je istupio i probio veo tajne i urote. McKinney, viši menadžer za odnose s javnošću Northrop Grummana je izjavio da je NLO u stvari X-47B, bespilotni borbeni zrakoplov dizajniran za djelovanje s nosača zrakoplova. Northrop Grumman je treći najveći proizvođač oružja na svijetu. Njihovi proizvodi uključuju obrambenu elektroniku, ratne brodove, radare, raketne i svemirske sustave, a posebni proizvodi uključuju B-2 nevidljivi bombarder i Global Hawk nenaoružanu letjelicu.

X-47B ima impresivan raspon krila od 62 stope (18,89m) – tek nešto više od 30 stopa s preklopljenim krilima, dužine je skoro 40 stopa (12,8 m) i visine oko 10 stopa (3,04 m)na tri kotača.

X-47B

„Izgradili smo dva za mornaricu i od ožujka su se testirali u Edwards Air Force Base (u Kaliforniji),“ rekao je McKinney. „Jedan se nalazi na putu za Maryland, a drugi će ostati u Kaliforniji.“ Nasmijao se nagađanjima o NLO-u iako je shvaćao znatiželju: „Ljudi su očito zainteresirani za ono što prolazi kroz grad. Neobično je vidjeti  upakiran zrakoplov, osobito ovakvog oblika.“

Razlog zbog kojeg nije preletio zemlju je varljivo jednostavan: „Teško je upravljati bespilotnom letjelicom kroz komercijalni zračni prostor,“ objasnio je McKinney. Pilotirani su zrakoplovi jedno, ali dugačak put za veliki zrakoplov bez ljudskog pilota su muka i zbog zrakoplovnih sigurnosnih razloga i praktične brige.

S druge strane, možda je X-47B samo zgodna naslovna priča, a leteći tanjur je ono o čemu je doista riječ. Prepustit ćemo vama da odlučite.

Mumija osmogodišnje djevojčice „visoke“ 15 centimetara podijelila znanstvenike

Majušna mumija pronađena u pustinji Atacama prije više od desetljeća možda ima gotovo sve gene istovjetne ljudskima, no u svakom slučaju predstavlja medicinski fenomen zbog odlika koje se ne mogu pripisati niti jednoj ljudskoj mutaciji ili bolesti. Zbog brojnih propusta u istraživanju ovog navodnog ljudskog ostatka znanstvena zajednica se podijelila, ostavljajući javnost da sama donese svoje vlastite zaključke.

Neobični skelet iz pustinje Atacama trebao bi pripadati šestogodišnjoj ili osmogodišnjoj djevojčici.

Čile je prepun arheoloških ostataka, neki od njih još uvijek nisu podrobno istraženi, a s vremena na vrijeme znanstvenici nalaze nove artefakte, otkrivaju nove dokaze o prastarim zaboravljenim civilizacijama i ljudima koji su je stvarali i uništavali. Zapadni dio Južne Amerike predstavljao je rasadište civilizacija od kraja prošlog ledenog doba pa do 800 godina prije nove ere kada se klima naglo promijenila na tom području, pretvarajući plodne doline u jedne od najsuših pustinja na svijetu.

Radi li se o ljudskom ostatku?

Nekada moćni gradovi civilizacije okrenuli su se prema žrtvovanju ljudi, pa čak i ritualnom mučenju kako bi „smilovali“ bogove na nebu da im pošalju kišu. Ništa nije pomoglo; velike piramide, palače, akvadukti, vijadukti, prostrane ceste i drugi dijelovi infrastrukture prekriveni su pijeskom, a neke je u prah i pepeo pretvorila erozija potpomognuta vjetrom.

S obzirom da je pustinjski dio Čilea iznimno slabo naseljen, sa slabim cestama i velikim neistraženim prostranstvima nimalo ne čudi pronalazak nekropole u samom srcu Atacame. Među prirodno mumificiranim ostatcima ljudi pronađen je humanoidni skelet s nešto osušenog mesa na sebi duljine 15,2 centimetra.

Najneobičnija “ljudska lubanja.”

Uskoro su znanstvenici saznali da se radi o liliputanki koja je umrla između šeste i osme godine života, no njen neobičan izgled rasplamsavao je maštu jer nimalo nije podsjećao na ljudske ostatke. Uskoro je liliputanka iz Atacame došla u ruke znanstvenika s Medicinskog fakulteta Stanford kako bi jednom za svagda smirili nevjernu „raju“ koja nije željela povjerovati da je neobični skelet pripadao tamo nekoj djevojčici iz Čilea.

Gary Nolan, voditelj tima na Stanfordu prvi je izašao u javnost kako bi priopćio rezultate istraživanja portalu Live Science:

Smatramo da su mutacije uzrok užasnih deformacija koje su u potpunoj suprotnosti s normalnim ljudskim izgledom i veličinom kostiju. Svaki mogući nukleotid koji sam pregledao na ostatku iz Atacame je ljudski. Tek smo zagrebali površinu analiza, ali za sada ništa od rezultata nije iskočilo kako bi nas upozorilo da je riječ o neljudskom ostatku.

Analiza ostataka liliputanke iz Atacame

Kao što smo već spomenuli ostaci djevojčice imaju deformacije koje se ne mogu usporediti niti s jednom do sada poznatom bolešću ili poremećajem. Lubanja je potpuno drugačija od ljudske, s jakom deformacijom koja se naziva turicefalija (izdužena zašiljena lubanja s visokim izduženim čelom), vrat je izdužen i jako tanak, čeljusti i kosti lica jako su  deformirane kao i očne duplje.

Ispitivanje u tijeku.

DNK analiza stvorila je najviše prijepora među znanstvenicima jer 9% genoma liliputanke iz Atacame nema veze s ljudskom genetikom.

Sjetimo se slučaja produljenih lubanja iz Paracasa (Ice) oko kojih se desetljećima vodila rasprava jesu li ljudske ili ne, a konzervativni znanstvenici su na sve moguće načine željeli pokazati kako se radi o slučaju naočigled nepovezanih rijetkih mutacija koje su uzrokovale neobične anomalije. Na koncu je istraživač Brian Foester odlučio pokrenuti neovisno istraživanje njihove DNK te je na koncu izjavio:

Pronašli smo kako mitohondrijska DNK (mtDNA – deoksiribonukleinska kiselina koja se nasljeđuje s majčine strane) lubanje iz Paracasa ima nepoznate mutacije koje se ne mogu naći kod ljudi, primata, niti kod ijedne poznate životinje. Nekoliko izdvojenih sekvencija DNK iz uzetih uzoraka pokazale su kako ove mutacije upozoravaju da smo otkrili novu vrstu bića, nalik ljudima. Ta ljudolika bića genetički gledano jako su udaljena (različita) od homosapiensa, neandertalaca i denisovanaca.

Lubanje iz Paracasa ili “produljene lubanje iz Ice.”

Ancient Origins tvrdi kako su implikacije ovog otkrića ogromne, te da Foerster s pravom kaže slijedeće:

Nisam siguran da genetiku otkrivenu u lubanjama iz Paracasa uopće možemo umetnuti u naše evolucijsko stablo.

On je također dodao da se, zbog tako ogromne razlike u genetici, pripadnici kulture Paracasa nisu mogli pariti s običnim ljudima.

Pa ipak liliputanka iz Atacame, unatoč svemu, proglašena je ljudskim ostatkom. Zbog nekog čudnog razloga stanfordski tim je namjerno ili nenamjerno zaboravio objasniti koja je mutacija mogla načiniti ljudsko biće takvog oblika i visine i, što je najvažnije,kako je moguće da je ta ljudska djevojčica imala 10 pari rebara umjesto 12.

Ljudski ostaci iz ostalih grobova iz nekropole u Atacami nisu imali niti jednu jedinu mutaciju koja je pronađena na liliputanki, čak što više nisu pronađene niti najlakše naznake turicefalije, a kamoli  anomalija u rastu kostiju i broju parova rebara.

Za vrijeme ispitivanja na Stanfordu.

Nakon objavljivanja stanfordske preliminarne DNK analize mediji su „odahnuli“ tvrdeći kako je ostatak ljudski, ali brojni znanstvenici  ostali su osupnuti načinom na koji su se rezultati analize objasnili i prikazali.

Kritike stanfordske analize

Mediji su pomalo sramežljivo objavljivali u fusnotama o stanfordskoj studiji kritike znanstvenika koji su smatrali da je finalni zaključak studije neozbiljan ako ne i potpuno pogrešan, te da je istraživanje obavljeno više nego li neadekvatno i neprofesionalno. Takvi znanstvenici smatrali su da je nevjerojatno da tim iz Stanforda nije niti pokušao objasniti anomalije i degeneracije na tijelu liliputanke, a kamo li da su iste uspjeli pripisati određenim genima.

Više pitanja nego li znanstvenih odgovora.

Ralph Lachman, umirovljeni profesor Medicinskog fakulteta Kalifornije iz L.A. na to je izjavio sljedeće:

Ne postoji jedna jedina forma patuljastog rasta,to jest liliputanizma, koja bi odgovarala anomalijama na ostacima iz Atacame.

Ancient Origins, jedna od najpoznatijih web stranica koja se bavi izdavanjem arheoloških studija i otkrića,izjavila je da bi bilo najlogičnije zaključiti da su izvanzemaljci ostavili veliki udio u našoj genetici, naročito ako se uzme u obzir teorija „inteligentnog dizajna.“ Po tome bi se 9% atipične genetike koja se ne može pripisati ljudskoj, mogla jednostavno objasniti, kao i anomalije u liliputanskom rastu i izgledu skeleta.

Oscar Munoz koji je pronašao majušnu mumiju 19.10.2003., nije ni mogao slutiti kako će liliputanka uskoro postati „humanoid iz Atacame,“ a sve je više onih koji otvoreno sumnjaju u način na koji je tim iz Stanforda stavio točku na nekadašnju misteriju. Neke od kritika dolaze čak i od suradnika standfordskog tima.

Izgleda li ovaj skelet ljudski?

Dr. Steven Greer, član Disclosure Projecta i Centra za istraživanja izvanzemaljske inteligencije dao je sljedeću izjavu International Science Timesu u kojoj stoji:

Nakon šest mjeseci istraživanja najpoznatijih znanstvenika Univerziteta Stanford, humanoid iz Atacame  ostao je potpuna misterija. Putovao sam u Barcelonu krajem 2012.g. kako bi napravio detaljne rendgenske, CAT, fMRI snimke te sam uzeo uzorke DNK kako bi kolege sa Stanforda mogli napraviti znanstveno istraživanje. Dobili smo odličan DNK materijal iz sredine rebara. U njima se jasno mogla vidjeti koštana srž koja je poslužila kao odlična osnova za sekvencioniranje DNK.

No nakon ove lijepe izjave, International Science Times objavljuje nešto što definitivno ne ide uz bok profesionalnog novinarstva. Naime, prvo iznose činjenicu kako se radi o abortiranom fetusu, a nakon toga pišu kako je Houston Chronicle naveo da se radi o ljudskom ostatku djevojčice koja je uz strašne deformacije živjela šest do osam godina, te da se do tog podatka došlo istraživanjem gustoće kostiju i studije koja se bavila načinom spajanja kostiju lubanje.

Hoće li nam znanost konačno pružiti odgovore ili bajke?

Business Insider ide još jedan korak dalje u uvjeravanju javnosti kako se radi o ljudskom ostatku; oni su masnim slovima napisali sljedeće:

Lice koje vidite totalno je i potpuno ljudsko. Ali je imalo urođeni defekt.

Live Science je otišla jedan korak dalje jer je iskoristila Nolana kako bi popravio medijsku „štetu“ koju su načinili znanstvenici nezadovoljni radom njegova tima:

Riječ je o interesantnoj medicinskoj misteriji nesretnog ljudskog bića koje je imalo seriju urođenih defekata koji su očigledno genetičke prirode iako oni nisu očigledni.

Ova priča bi mogla imati dva kraja, jedan je onaj da će se postepeno ušutkavati znanstvenici koji traže odgovore za sve te čudne „urođene defekte genetičke prirode koji sadašnjoj znanosti nisu očigledni“, drugi je da će nesponzorirani znanstvenici sami načiniti istraživanje, na način kako se to uradilo s lubanjama iz Paracasa, nakon čega će do javnosti doći potpuni izvještaji o DNK analizi.

Kako god bilo, mi ćemo nastaviti pratiti ovu priču jer nam se čini da su nas do sada puno puta lagali i varali ljudi iz okrilja „svete znanosti“ iza koje stoje državni, korporativni, religijski i tko zna koji patokratski utjecaji i kontrola.

Otkrivena tajna SAD-a Nakon 30 godina potvrđen posjet NLO-a

Strogo čuvana vojna tajna napokon je otkrivena. NLO koji je prije više od 30 godina viđen u blizini šume Rendlesham, nedaleko od Suffolka, više nije 'izmišljotina' i plod mašte lokalnih farmera.

Dogodilo se to dan nakon Božića 1980. godine i do današnjeg dana to je bila jedna od najbolje čuvanih tajni vezanih uz slijetanje NLO-a na Zemlju. Dokaz tome je i borova šuma koja je na nekih pet metara od tla bila prilično uništena, no ni to nije bilo dovoljno da u javnost procuri o čemu je riječ.

Zahvaljujući audiosnimkama američke vojske, koja je bila na terenu prije 30 godina i razgovarala s ljudima o NLO-u koji ih je posjetio, sada cijeli svijet može saznati što se točno dogodilo.

"Čuo sam vrlo čudne zvukove i viku seljaka koji su gonili stoku. Bili su vrlo užurbani i bučni", rekao je jedan od svjedoka.

"Tamo naprijed. Evo ga opet! Tamo naprijed. Što je to? Nekakvo čudno malo crveno svjetlo. Čini se kao da je nekih 800 metara ispred nas. Idi na čistinu kako bismo ga bolje vidjeli", čuje se na audiozapisu.

Nakon toga još se čulo: "Stoka je naglo utihnula. Mrtva je tišina."

A ubrzo nakon toga: "Nema sumnje, ono ispred nas je čudno pulsirajuće crveno svjetlo. Vidio sam i nešto žuto unutar toga. Čudno. Ide prema nama. Definitivno ide u našem smjeru, nema sumnje u to, ovo je jako čudno."

Možemo samo nagađati što se još događalo u šumi Rendlesham te čekati da se svih mogućih detalja dočepa neki poznati redatelj kako bi nam zorno prikazao spuštanje NLO-a na američko tlo i reakcije lokalnih farmera.

net.hr

nlo, ufologija, viđenja, izvanzemaljaca, amerika

Javnost je i nakon 65 godina još uvijek podijeljena oko Roswella

Jesmo li sami? je li bilo riječ o padu svemirskog broda ili meteorološkog balona?

Danas se navršava 65 godina od pronalaska tajnovite letjelice pokraj baze u Novom Meksiku. Ostatke u pustinji pronašao je predradnik na ranču, koji je to dojavio lokalnom šerifu, a ovaj vojsci. Digla se velika akcija...

Na današnji dan prije točno 65 godina pokrenuo se jedan od najtajanstvenijih događaja 20. stoljeća, priča koja i danas golica maštu tisuća ufologa diljem svijeta i pobuđuje ideju kako su svemirci već odavno pronađeni, samo što vlada SAD-a to drži u tajnosti. Naime, 8. srpnja 1947, Walter Haut, časnik za vezu američke vojne baze Roswell Army Air Field, objavio je kako je na obližnjem ranču pronađen srušeni "leteći tanjur".

Ovo priopćenje za tisak mladog poručnika već sutradan je opovrgnuo general Roger M. Ramney, zapovjednik osme zrakoplovne armije, no novinari su se već zainteresirali za slučaj. Prema informacijama koje su ubrzo prokolale, Mac Brazel, predradnik na ranču Corona nedaleko od zrakoplovne baze, prijavio je lokalnom šerifu kako je u pustinji, desetak kilometara od glavnih zgrada ranča, našao "veliki broj krhotina i komada neke letjelice koja se razbila od zemlju."

Cijelo je područje, tvrdio je Brazel, bilo prekriveno "metalnim folijama, balzovinom i nekom posebnom vrstom gume i izrazito čvrstoga papira". Šerif je ovaj podatak prenio zapovjedništvu zrakoplovne baze, a područje pada samo nekoliko sati kasnije prekrili su vojni policajci i obavještajci u civilu koji su detaljno pročešljali teren i odnijeli u zrakoplovnu bazu sve što su tamo našli.

Svjedočanstvo obavještajca

  Nakon nekoliko intervjua s Brazosom u lokalnim novinama i radijskim postajama, interes je pod pritiskom vlasti splasnuo, a općeprihvaćena teorija bila je kako je u pustinji Novog Meksika pao eksperimentalni balon koji je trebao snimati radarski odsjaj raketa. Slučaj je gotovo pao u zaborav do 1978., dok poznati fizičar Stanton Friedman nije intervjuirao majora Jesseja Marcela, u vrijeme incidenta glavnog obavještajca unutar baze Roswell, koji je potvrdio: Da, pronašli smo leteći tanjur!

– Pronađene su velike količine materijala koji nikada prije nisam vidio.

Metal je bio vrlo tanak, kao aluminijska folija u kutiji cigareta, ali neopisivo čvrst. Nije ga bilo moguće saviti, nije ga bilo moguće oštetiti. Tukli smo ga čekićem, udarali, ali na njemu se nije pojavila ni najmanja ogrebotina. Neke djeliće, komade koji su podsjećali na papir, pokušali smo spaliti upaljačem, ali nisu gorjeli, nije se pojavio čak ni dim, ništa. Komade ovog čudnog materijala našli smo u raznim bojama, a neki od njih na sebi su imali oznake koje nismo mogli dešifrirati. Za malu je djecu priča da su to ostaci eksperimentalnog balona, vojska je odlučila zataškati činjenicu da je pokraj baze pao leteći tanjur – izjavio je Marcel.

Njegova priča velikom se brzinom raširila diljem svijeta, a zrakoplovna baza i malo istoimeno mjesto u neposrednoj blizini postalo je poznato kao mjesto prvog pada svemirskog broda. Uskoro se pojavio još niz svjedoka, civila koji su 1947. sudjelovali u prikupljanju razasutih komada tajnovite letjelice. Svi su oni potvrdili kako im je vojska naložila da šute o incidentu te da ne raspravljaju o onome što su vidjeli. Svi su oni opisivali čudne, neobične materijale koje su vidjeli u pustinji, od neslomljivih metalnih folija, preko posebnog celofana koji je vraćao svoj oblik nakon što bi bio zgužvan, do posebne "tamne plastike" izrazito velike čvrstoće.

Incident u Roswellu poprimao je sve veću važnost među ufolozima, a s još živućim svjedocima snimljeno je na desetke dokumentaraca i napisan nebrojen broj knjiga. Sve to vrijeme američka vlada tvrdila je kako se radi o prijevari, kako su istupi svjedoka u stvari samo istupi ljudi željnih slave i brze zarade. A onda je, 1989., jedanaest godina nakon Marcelova priznanja, istupio i Glenn Dennis, nekadašnji mrtvozornik grada Roswella, koji je kazao: Ne samo da smo našli ostatke letećeg tanjura već i tijela trojice svemiraca na kojima je obavljena obdukcija!

Velike glave i po četiri prsta

– Nazvao me je liječnik zrakoplovne baze i raspitivao se kako očuvati tijela koja su dugo ležala u pustinji. Ponudio sam se da mu pomognem, ali on je rekao da nema potrebe. Za oko sat ponovno me je nazvao i rekao da po mene dolazi vojno vozilo – rekao je Dennis. Kako tvrdi, uveli su ga u mrtvačnicu baze, a čim je ušao unutra, vidio je nekoliko čudnih tijela. Nije se ni snašao, kaže, a već ga je opazio neki vojni kapetan kojega nikada prije nije vidio, iako je u bazu Roswell, za koju je obavljao neke poslove, često dolazio.

– Odmah je naložio da me izvedu van i zaprijetio mi je da ne smijem ni o čemu pričati. Kada sam mu rekao da sam ja civil i da mi on ne može ništa, kazao je da će mi kosti psi iskopati u pustinji, a potom naložio vojnom policajcu da me odveze natrag do grada – kaže Dennis koji je sutradan nazvao medicinsku sestru s kojom je bio dobar i koju je vidio u prostoriji tijekom obdukcije.

– Bila je strašno uplašena i pristala je ispričati mi što je vidjela, pod uvjetom da nikada ne spomenem njeno ime – kaže Dennis.

– Rekla mi je da su dovezena tri tijela. Dva su bila vrlo raskidana, kao da su ih već razvukli kojoti, dok je treće bilo prilično očuvano. Nikada takvo što nije vidjela, ni u jednoj knjizi. Mala tijela velikih glava, na rukama po četiri prsta. Rekla je kako je sve užasno smrdjelo – tvrdio je Dennis uz napomenu da je obdukcija, kako mu je rekla sestra, snimljena kamerom. Nekoliko godina poslije, pojavila se i "dokumentarna" snimka obdukcije, no uskoro je otkriveno da je riječ radi o montaži. Vojska SAD-a i dalje tvrdi da je riječ o padu balona, no da nije sve potpuno "čisto", potvrdio je i guverner Bill Richardson 2007., u to vrijeme jedan od mogućih pretendenata na mjesto demokratskog kandidata za predsjednika SAD-a.

– Kada sam izabran za kongresnika, tražio sam dosje o Roswellu. Ministarstvo obrane hladno me je odbilo s obrazloženjem da je to povjerljiv materijal – rekao je Richardson.

NASA,VANZEMALJCI

                                                                                                               

'Vanzemaljci su stvarni i NASA to jako dobro zna' 
Clark C. McClelland, bivši član MUFON-a (NASA-ine neprofitne organizacije za istraživanje postojanja izvanzemaljaca) za kanadske je medije otkrio kako se tijekom STS-80 misije na shuttleu Columbia dogodio incident 

Prvotna su izvješća, koja je potvrdio Dr. Story Musgrave, specijalist na STS-80 misiji, kazala kako se gigantski leteći objekt u obliku diska odjednom niotkuda pojavio ispod Columbia shuttlea, u vrijeme kada je Columbia letjela na visini od 190 nautičkih milja u zemljinoj orbiti.

Disk, koji je bio 'inteligentno navođen' Columbiu je pratio većinu njezinog puta, a navodno je snimljen i video na kojem se to jasno vidi dok je Columbia prelijetala Denver. Nakon što je shuttle sletio na Zemlju, Musgrave je pozvan da da intervju o događaju kojem je svjedočio, a nakon samog događaja otišao je u prijevremenu mirovinu.

Ovu je priču medijima otkrio bivši astronaut Clark C. McClelland, koji tvrdi da je izvanzemaljac visok oko 270 centimetara stajao u shuttleu u kojem se tada nalazio, napominjući kako su incidentu svjedočile i njegove kolege, a sve je zataškano od strane Pentagona.

McClelland spominje i kako je njegov kolega Ken Johnston nedavno otpušten iz NASA-e nakon što je javno otkrio njihovu tajnu o pronalasku vanzemaljskih baza na Mjesecu. 'Vanzemaljci su stvarni i NASA to jako dobro zna'.

preneseno sa
http://www.popularnaznanost.com/Na-rubu-znanosti/Vanzemaljci/Vanzemaljci-su-stvarni-i-NASA-to-jako-dobro-zna.html


Prvotna su izvješća, koja je, potvrdio, Dr. Story Musgrave, specijalist na, STS-80 misiji

Vanzemaljci

     

ISTINA JE TAMO NEGDJE: MOĆ MEDIJA i stari dobri VANZEMLJACI…(VIDEO)

Čini se da je naša planeta popularna turistička destinacija za vanzemaljce, sudeći po tome da su vanzemaljski brodovi povremeno „uhvaćeni“ u živom TV programu.

„Svemirci su posjećivali Zemlju kako bi zaustavili nuklearni rat SAD i Sovjetskog Saveza“, izjavio je astronaut Edvard Mičel, koji je boravio na Mjesecu, prenosi list ‘Dejly Mail’.

Vanzemaljske civilizacije pratile su testiranje nuklearnog oružja, jer nisu željele da na planeti Zemlji počne nuklearni rat, tvrdi jedan od učesnika treće ekspedicije na Mesec, američki astronaut Edgar Mičel.

Pridošlice su čak obarale američke vojne rakete tokom lansiranja.

Ipak, NASA je požurila da se ogradi od Mičelovog otkrića, piše britanski list, a američki astronaut takođe je izjavio da su visoki američki vojni zvaničnici vidjeli vanzemaljske brodove tokom testiranja nuklearnog oružja četrdesetih godina.

„Oni su htjeli da se upoznaju sa našim mogućnostima na vojnom planu… Iz brojnih razgovora sa ljudima na ovu temu postalo mi je jasno da su vanzemaljci pokušavali da spreče početak rata i da pomognu da se uspostavi mir na Zemlji.“

Dodao je da vanzemaljci imaju kudikamo naprednije tehnologije i da Zemljana ‘odavno ne bi bilo’ da su stanovnici drugih planeta neprijateljski nastrojeni.

Naglasio je i da su NLO više puta obarali rakete koje su SAD testirale na svojim poligonima.

‘Daily mail’ navodi da ljudi koji veruju u NLO smatraju da pojava žitelja drugih planeta u momentu stvaranja nuklearnog oružja nije obična podudarnost.

Po njihovom mišljenju, vanzemaljske civilizacije smatraju da ljudi nisu potencijalna pretnja samo za svoju planetu. Istovremeno, NASA je požurila da se ogradi od Mičelovih izjava.

„Doktor Mičel je veliki Amerikanac, ali u vezi sa ovim pitanjem ne mislimo kao Amerikanci“, izjavili su predstavnici Nacionalne vazduhoplovne i svemirske administracije.

Treba podsjetiti na još jedan ovakav slučaj, kada je bivši radnik kosmičkog sektora Bojd Bušman izjavio da postoje vanzemaljci.

Priznanje vremešnog američkog naučnika bilo je obnarodovano poslije njegove smrti. Tvrdio je da je osobno vidio goste iz dalekih svjetova i opisao građu njihovih tjela.

Prema njegovim rečima, vanzemaljci žive više od 200 godina. Umesto kičme imaju tri hrskavice, kao i manje rebara nego čovjek. Mogu da čitaju misli, a sa Zemljanima komuniciraju telepatski.

Sve ovo potkrepljuje i zanimljiv dokumentarni snimak tajne arhive ruskog KGB-a, ranih ’60-ih prošlog vjeka iz Egipta.

Američka agencija CIA je konačno objelodanila neke od ‘istina’, koje su čekali svi ljubitelji NLO-a i oni koji vjeruju da je ‘istina negdje tamo’. Agencija je objavila na hiljade tajnih dokumenata o letećim tanjirima, a svi potiču iz perioda kasnih ’40-ih i ’50-ih godina prošlog vjeka.

Odabrano je nekoliko dokumenata koji bi posebno mogli biti interesantni. Naime, riječ je o dokumentima iz Istočne Nemačke (1952) gdje su agenti istraživali priču o ‘velikom letećem tanjiru’ promjera 15 metara.

CIA je često organizirala naučne panele na kojima se raspravljalo o prirodi ovih navodnih vanzemaljskih objekata koji su viđeni. U mnogim slučajevima naučnici su zaključili da ‘NLO nije od značaja za agenciju’.

Sa ovim se ne bi složilo američko javno mnjenje, a pogotovu građani Japana, koji su snimili roj NLO-a za vrijeme nuklearne katastrofe u Fukušimi.

Istina je negde tamo…

CIA je često, organizovala, naučne panele, na kojima se, raspravljalo o prirodi ovih navodnih